Teski snjegovi se vuku po pasnjacima i hladno je....
Samo sto meni jos vise zebe u dusi...Uvijek cu se sjecati ljeta,kada si mi pruzio predivne trenutke lazne srece u koju sam vjerovala...........
Sjecam se i jeseni,kada si otisao od mene bez pozdrava.......tiho i zauvijek.
Bilo je tesko nositi lazni osmijeh na licu,smijati se cijelom svijetu i pokazivati srecno lice a patiti u sebi.......i proklinjati dan kad te sretoh prvi put....
Sa jesenjim kisama plakala sam i ja.......
Oprosti mi sto sam se potajno nadala da mozda ces doci...........mozda da mi se vratis sa jutarnjom maglom.......
Oprosti sto nisam dopustala da srce makar pokusa preboljeti te,sto sam umirala od tuge za tobom............a nisam htjela sebi priznati da je sve uzalud......da je medju nama vec bio.......KRAJ....